Poteškoće kod postavljanja granica

Ako ste većinu života dopuštali da vam se prelaze granice, vrlo je vjerojatno da ćete, kad ih napokon počnete postavljati, imati razne poteškoće s tim. Kad učite bilo koji drugačiji obrazac ponašanja od onog koji ste imali prije, postoji velika mogućnost da ćete neko vrijeme biti poprilično nespretni s tim novim načinom ponašanja. Dok god se ne naučite novom obrascu postavljanja zdravih granica, vaši će pokušaji često završavati neuspješno ili stresno, a možda i bolno - i za vas i za one koji vas okružuju.

Zato je itekako bitno da poteškoće na koje nailazite kod postavljanja granica upoznate, osvijestite i naučite ih predvidjeti, kako bi se mogli s njima nositi.

Evo koje su najčešće poteškoće kod pokušaja postavljanja granica:

Osjećaj krivnje

Razlog zašto ste i imali „labave“ granice je taj što ste dugo vjerovali u jednu ili više od sljedećih stvari: Da nemate pravo na vaše granice, da niste dobra osoba ako nekome nešto uskratite, da je vaše postavljanje granice sebično, da morate dati kako bi dobili, da vaše granice nisu valjane… Sve to proizlazi iz osjećaja krivnje. Naravno da će se osjećaj krivnje koji toliko dugo nosimo u sebi intenzivirati kad počnemo raditi stvari koje taj osjećaj izazivaju.

Ne možemo prijeći s riječi na djela

Često se postavljanje granice poistovjećuje s onim: „Pa rekla sam im već sto puta!“ No nažalost, reći i učiniti nije ni približno ista stvar. Dok god vaša djela ne prate vaše riječi, oni kojima želite iskomunicirati vašu granicu ju neće uzeti za ozbiljno. Primjerice ako želite da vas ljudi ne zovu od 20h nadalje i rekli ste im da to ne čine, ali se vi svejedno javljate na pozive iza 20h, nitko neće vašu granicu doživjeti, a kamo li ju poštovati.

Odlazimo u drugu krajnost

Kad se rješavamo bilo koje nezdrave navike, često ćemo otići u drugu krajnost kako bi ono nezdravo „istrijebili“ – zato postoje razne rigorozne dijete, razni intenzivni programi vježbanja i slično.. Isto tako je i kod postavljanja granica. Kad krećete u novi obrazac vrlo je moguće da ćete imati potrebu to raditi u svakoj situaciji, sa svima oko sebe, postavljati ih i tamo gdje to možda nije potrebno i na način koji nije primjeren – grubo i bez empatije. To je normalna faza u učenju postavljanja granica, ali ju treba osvijestiti i shvatiti da to još nisu zdrave granice već samo vaši pokušaji učenja. Ta faza može trajati neko vrijeme, ali bitno je da ne potraje predugo i postane novi nezdravi obrazac.

Naše granice prelaze tuđe granice

E ovo je dosta zeznuto. Kad krenemo postavljati granice često ćemo se naći u situaciji gdje naša granica direktno utječe na tuđu i prelazi ju. Primjerice, ako vi trebate bliskost i pažnju, a vaš partner treba više prostora i slobode, to su potpuno oprečne potrebe i nemoguće je da se obje zadovolje u isto vrijeme. Tu dolazimo do toga koliko je važno poznavanje sebe, sposobnost samoregulacije, samoodgovornost, vješto komuniciranje svojih emocija, sposobnost razumijevanja i kompromisa. Bitno je znati koja vam je granica stvarno bitna i gdje ne želite nikako raditi kompromise, i onda to sa suosjećanjem iskomunicirati, istovremeno primijetiti koje granice možete „olabaviti“ kako bi bili podrška osobi do koje vam je stalo. To je kod svakog individualno i zahtjeva veliku dozu emocionalne zrelosti. To je domena u kojoj se najviše očituje koliko ste radili na sebi i koliko ste uspjeli „odrasti“.

Umjesto granice – zid

Ako smo proveli većinu života dopuštajući da nam se prelaze granice, vjerojatno smo već naučili koliko to može biti bolno. Kad napokon osvijestimo to i kad se krenemo odvajati od drugih kako bi zadržali sebe, i tu možemo otići u drugu krajnost pa umjesto granice postaviti zid. Koja je razlika? To što granica ipak propušta ljude unutra - po vašim pravilima - a zid ih potpuno drži izvan! To je vrlo usamljeno mjesto i vjerojatno nije ono što ste htjeli. Treba postepeno naučiti kako postaviti svoja pravila u nekom odnosu, a da ne morate osobu ili sebe potpuno isključiti.

Negativne reakcije okoline

Ako je mijenjanje načina ponašanja teško za vas koji ste to odabrali i radite to svjesno, što mislite koliko teško to može pasti ljudima oko vas, koji nisu to sami odabrali? Normalno je da će ljudi u početku imati otpor prema tome i vjerojatno još dugo testirati gdje je stvarno vaša granica. I sami će biti „stjerani u kut“ i osjećati se bespomoćno i odbačeno zato što ste vi (vjerojatno nespretno) odjednom postavili neko pravilo na koje oni nisu navikli. I na to trebate biti spremni. U isto vrijeme pokušati imati suosjećanja za njihove reakcije, ali i držati i dalje čvrsto onu granicu koju ste postavili.

Sve su ovo itekako rješive poteškoće. U svakom slučaju, teško je očekivati da ih neće biti, tako da, ako prolazite i sami kroz neke od njih, primijetite da je to potpuno normalni tijek vašeg emocionalnog razvoja. Naravno, ako primijetite da već neko vrijeme zapinjete u određenoj poteškoći ili obrascu, uvijek možete potražiti pomoć. I nije čudno ako vam za određene stvari treba pomoć, toga se nikad ne trebate sramiti. Većini nam treba, samo će rijetki to priznati.

Ako želite poraditi na svojim obrascima postavljanja granica, ili bilo kojem drugom aspektu vašeg osobnog razvoja, javite mi se na rajana@selfspot.net za individualno online savjetovanje.