Rajana Radosavljev

Moja priča

by Rajana Radosavljev

Za vanjski svijet Rajana je uvijek bila bezbrižna, nasmijana, optimistična, pozitivno naivna, draga i umiljata curica. Djelovala je kao da ima izobilje „sreće“ u životu - Imala je krasnu obitelj. Odrasla je na glavnom trgu u glavnom gradu Hrvatske i bila je dio „glavne“ ekipe. Koračala je životom naizgled laganim korakom, sa smiješkom na licu. Najčešće je radila stvari koje su joj išle lako, donosile zaradu, ali i zabavu. Na ljubavnom planu je bilo turbulencija, no uvijek se nešto događalo. Bila je zaljubljiva, ali i odljubljiva. Govorili su joj da je lijepa i talentirana. Radila je na televiziji, što je mamu uvijek činilo ponosnom, a i brojne druge bliske ljude. I njoj je bilo drago kad bi znala da su mnoge oči na njoj. Imala je široki krug prijatelja i poznanika. Putovala je i „vidjela svijeta“. Sve u svemu, vodila je jedan poprilično uzbudljiv i šareni život.

No Rajana iznutra bila je potpuno druga priča - Izgubljena, prestrašena, zbunjena, usamljena, tužna i nesigurna.

U njenom je djetinjstvu bilo brojnih trauma i povreda koje si dugo nije dopuštala priznati. Zbog toga što je bila materijalno osigurana, mislila je da se nema pravo žaliti. Naučila je da su turbulentni obiteljski odnosi potpuno normalni i prihvatljivi. Odrastala je u nesigurnom i kaotičnom okruženju, no bilo je izuzetno bitno da sve ono što se događa iza zatvorenih vrata ostane skriveno. Iz toga se izrodio veliki sram – zaključila je da je njezin unutrašnji svijet potpuno neprihvatljiv. Rano je naučila progutati ljutnju i tugu. Hodala je svijetom sa širokim osmjehom, nadajući se da će taj osmjeh s vremenom izbrisati sve one boli koje je nosila u sebi. Njena pozitivna i optimistična narav zapravo je bila flaster za emocionalne rane. Dugo je tako preživljavala. Ipak, i najširi osmjeh na svijetu nije mogao izbrisati i izliječiti manjak samopouzdanja, bolnu samokritičnost, strahove, anksioznost… Mislila je da će ju svijet prihvatiti jedino ako se uklopi u očekivanje i zato se prilagođavala svakoj osobnosti koja ju je okruživala, potpuno zanemarujući svoju autentičnost. Potreba za potvrdom okoline paralizirala ju je. Nije se mogla zauzeti za sebe, reći svoje mišljenje, izraziti neslaganje, imati svoj stav i biti odlučna u tome. Duboko u sebi vjerovala je da je neinteligentna i nesposobna, a tu razarajuću sliku o sebi prikrivala je brinući se o vanjskom izgledu. Svoju je osobnu vrijednost mjerila s time koliko ju drugi smatraju lijepom – jer druge kvalitete kod sebe nije mogla vidjeti.

Toksičnim odnosima davala je puno previše vremena i prostora u životu jer je vjerovala kako je normalno da ju netko tko ju „voli“ ujedno i povređuje. Sve se to, naravno, reflektiralo i na ljubavni život. Smatrala se nevrijednom prave ljubavi. Zapravo, nije niti znala što je to „prava ljubav“. Mislila je da se ljubav mora na neki način zaslužiti, a kako bi ju zaslužila, mora sakriti pravu sebe. Također, smatrala je da se za ljubav treba potruditi, da je sastavni dio ljubavi drama – i zato je trčala za nedostupnima. One koji su htjeli biti uz nju odbacivala je jer bi nečiju dobrotu vidjela kao slabost ili kao pokušaj manipulacije. Nikada nije bila u stanju niti primiti ljubav niti dati svoje srce. Istovremeno je očajnički čeznula za bliskošću i u paničnom strahu bježala od nje.

Zašto pričam o toj Rajani u trećem licu? Zato što danas, zahvaljujući mojoj predanosti psihoterapiji i radu na sebi, mogu napraviti korak unazad, sagledati i opisati sve te dijelove s nepristrane pozicije promatrača. Zato što sada mogu mirno i staloženo promotriti svoj život i vidjeti koje to sve dijelove sebe nisam voljela. Sve ono što me prije paraliziralo, danas je na vidjelu i više nema moć nada mnom. Umjesto podsvjesnih uvjerenja, strahova i ograničenja, danas ja upravljam svojim životom. Nisam više uronjena u vrtlog neobjašnjivih emocija. Da ste me pitali prije 10 godina tko sam i kako sam, ne bih znala nabrojati niti 10% od ovog svega. Jedino što sam tada shvaćala je da sam konstantno nemirna, da se ne znam nositi sa životom, da sam nezadovoljna i da mi se život periodično iznenadno urušava. Nakon ljubavnog brodoloma i prekinutih zaruka te napuštanja sigurnog i odlično plaćenog posla, u svojoj 30-oj godini života, skupila sam hrabrost i krenula u dubinsko istraživanje sebe. Tada nisam niti znala što je to što me toliko snažno povuklo prema intenzivnom radu na sebi, ali bilo mi je kristalno jasno da ne želim više živjeti polovično. Znala sam samo da se ne poznam dovoljno i da želim saznati više. Ubrzo sam čvrsto odlučila da neću više pustiti životu da me i dalje baca nekontrolirano na sve strane te da neću više okrivljavati svijet oko sebe za svoje padove i nesigurnosti. Odlučila sam doznati što sve leži ispod mog nezadovoljstva, ispod mojih strahova i čežnji.

Nakon mnogih godina kopanja po svim dijelovima sebe, mogu reći da se danas itekako bolje poznajem. Nikako ne želim reći da sam „nova osoba“ – jer to nije ni blizu istini. I dalje sam ista ona Rajana s početka priče – s jednom bitnom razlikom - danas sve to u sebi svjesno prepoznajem i prihvaćam. Dopustila sam si da se raspadnem nebrojeno puta, onoliko koliko je bilo potrebno da prepoznam koji su to dijelovi mene bili oštećeni, a potom sam te dijelove s ljubavlju i suosjećanjem prihvatila i nanovo povezala u jednaku ali iscijeljenu cjelinu.

U prekrasnoj sam i zreloj vezi u kojoj svaki dan učim sve više o sebi i o svim načinima na koje možeš voljeti i biti voljen. Svakim danom se sve više prepuštam i iscjeljujem svoj strah od intimnosti. Sve se više otvaram i spoznajem da stvarno imam što za dati – i to dajem širokih ruku i otvorenog srca. Sve sam više zahvalna na svemu što imam i sve sam sigurnija u svoju vrijednost.

Ono najvrjednije što sam dobila od psihoterapije je vještina osvještavanja vlastitih emocija i prepoznavanje uzroka svojih reakcija. Prije bi u stanju anksioznosti bila tjednima, ako ne i mjesecima. Danas mi treba dan ili dva, nekad čak i samo par sati, za otkriti što se to točno događa u meni. Osim toga, imam i brojne alate s kojima si mogu pomoći u situacijama kad „nisam dobro“.

Kroz cijeli taj proces htjela sam pomoći samoj sebi, ali što sam više slojeva sebe otkrivala, prihvaćala ih i transformirala, to sam sve više te slojeve primjećivala i kod drugih. Kao posljedica toga, došla je i velika želja za podijeliti svoje iskustvo i znanje te sposobnost primjećivanja i prihvaćanja sa svima koji žele dublje pogledati u sebe i pronaći svoj SELFSPOT.

Selfspot - Praksa tjelesno orijentirane terapije